post

Obiteljska psihoterapija može poboljšati obiteljske odnose

Obiteljski odnosi veoma su važni tijekom cijelog života, a pogotovo tijekom djetinjstva te tijekom adolescencije. Upravo radi toga, veoma je bitno kvalitetno izgraditi te odnose, koji će nas obilježiti tijekom cijelog života.

Ipak, obiteljski odnosi ponekad su komplicirani te nam je za rješavanje nekih problema ponekad potrebna pomoć izvana, a u takvim slučajevima veliku ulogu u rješavanju odnosa igra obiteljska psihoterapija.

Prva pojava obiteljske psihoterapije

Obiteljska psihoterapija spominje se još od davnih 50-ih godina prošlog stoljeća, kada se zanimanje struke polako proširilo s individualne terapije na bračno savjetovanje. Ideja o obiteljskoj psihoterapiji rođena je kada je primijećeno kako su stabilnost u obitelji te dobri obiteljski uvjeti i odnosi veoma bitan preduvjet za učinkovito smanjenje simptoma, pogotovo kada se radi o djeci.

Upravo iz tog razloga, obiteljska psihoterapija danas je vrsta terapije kojom se služe mnogi terapeuti, bilo kao dodatak drugim vrstama ili pak kao samostalna vrsta terapije u cilju razrješavanja prijašnjih neugodnih situacija i poboljšanja odnosa.

Put do skladnijih odnosa

Svaka obitelj zapravo je jedna mala cjelina u kojoj ponašanje jednog člana utječe na ponašanje drugih članova, a kao i svaki drugi sustav, obitelj teži ravnoteži i homeostazi u kojoj najbolje funkcionira. Ipak, bilo zbog vanjskih ili unutarnjih čimbenika, jedan od članova može promijeniti svoje ponašanje, što može utjecati na ravnotežu unutar obitelji.

Razloga za promjenu ima mnogo, kao što su:

  • težak periodu u životu,
  • rastava,
  • preseljenje,
  • odrastanje, itd.

U nastojanju da se vrati prijašnja ravnoteža, drugi članovi obitelji mogu se početi s negodovanjem odnositi prema članu koji se promijenio, kada dolazi do narušavanja odnosa. Kako bi se oni ponovno uspostavili ili pak poboljšali, obiteljska terapija tu je da bi pomogla dati članovima novu perspektivu.

Važnost ove vrste terapije

Za razliku od individualne psihoterapije, kod ove vrste cijela obitelj prisustvuje terapiji istovremeno te se terapeut koncentrira na obitelj kao sustav, odnose i uvjete među članovima, umjesto na svakog člana ponaosob.

Ona obitelji može pružiti objektivnu i neutralnu vanjsku perspektivu, putem koje se lakše mogu identificirati i riješiti problemi do kojih je došlo, a samim time, odnosi u obitelji ponovno se mogu uravnotežiti i poboljšati.